Naseljenost ovoga prostora evidentira se još iz pretpovijesnoga vremena. Sva istraživanja i iskapanja (V. Vejvoda, I. Mirnik, H. Potrebica) potvrđuju da je Kaptol, negdje u 7 st. prije Krista, u vrijeme starijega željeznog doba, bio kneževsko mjesto i jedan od centara halštatske kulture pa je tako i registriran u našoj i svjetskoj povijesnoj literaturi. O tome svjedoče brojni nadgrobni humci (tumulusi) u neposrednoj blizini Kaptola u podnožju Papuka. Samo općinsko središte Kaptol dobilo je ime prema Zbornom kaptolu sv. Petra pečuške biskupije Pet crkava (Capitulum ecclesiae sancti Petri de Posega) iako je zemljopisno dosta udaljen od Pečuha.
Vjeruje se da je Zborni kaptol osnovan zbog inojezičnosti ovoga područja s obzirom na biskupijsko sjedište te kao uporište za suzbijanje bogumilstva iz susjedne Bosne, no ozbiljnijih razloga dakako može biti i više. Kako je Kaptol bio posvećen sv. Petru, na nekim starim zemljovidima nalazimo na njegovom mjestu toponim Petrovac. Na čelu Kaptola bio je biskupov vikar prepošt, a uz njega je po povijesnim podacima bilo najmanje sedam kanonika. Na čast prepošta mogao je biti uzdignut samo onaj svećenik koji je bio doktor obaju prava, što dodatno govori o važnosti te funkcije i institucije.
Kaptol se kao zborno mjesto u povijesnim dokumentima spominje prvi put 1221. godine. Kao Zborni kaptol osim crkvenih službi bio je i "mjesto povjerenja" (locus credibilis) s najrazličitijim zadaćama, koje su kaptolski ljudi obavljali nekoliko stoljeća na svim stranama hrvatsko-mađarske državne zajednice, što mu je davalo poseban ugled u kraljevinama.
Sasvim je siguran povijesni podatak o postojanju kaptolske srednjovjekovne škole jer povijesni dokumenti iz 1311. spominju kanonika Teophila koji je "puerlector ecclesiae nostrae", no ta ustanova zasigurno je mogla djelovati i prije naznačene godine.
S prodiranjem Turaka od sredine 15. st., Kaptol postaje i značajno obrambeno uporište.
U renesansnom stilu bodenih gradova gradi se šesterostrana utvrda koja se kao "uznapredovala ruina" očuvala sve do danas. Ako uz očuvanu utvrdu nije postojalo i podgrađe sa svojim obrambenim sustavom, onda je osnovna zadaća ove utvrde u sustavu obrambene crte središnje Slavonije (Kamengrad, Brod, Ružica-rad, Voćin, Virovitica) bilo, uz zaštitu stanovništva, zaštita velike gotičke crkve koja je svojim zidovima gotovo dodirivala bedeme prepoštove tvrđave, čiji su temelji otkriveni arheološkim iskapanjima tek u najnovije vrijeme.
U tursko vrijeme, Kaptol u početku stagnira, a onda jedini uz Požegu na širem prostoru dobiva status kasabe, što svjedoči o njegovu vojnom i gospodarskom značenju. Nakon protjerivanja Turaka, staru gospoštiju Kaptol kupuje od Carske komore kanonik Petar Crnković i uspostavlja prepozituru koja potpada pod još neoslobođenu biskupiju srijemsku.
U sedamdesetak godina, sve do oslobođenja Petrovaradina, rezidiraju u Kaptolu srijemski biskupi, koji preuređuju staru tvrđavu u rezidenciju, a na njenome sjeverozapadnom dijelu, nakon biskupa Vernića i Patačića biskup L. Soreny podiže veliku baroknu, danas devastiranu, crkvu sv. Jurja (oko 1752. g.) s prekrasnim lebdećim svodom svetišta te tornjem na starijoj osnovi koji ima romaničke reminiscencije.
Bez obzira na postojeću crkvu, u Kaptolu se sedamdesetih godina 18. st. gradi župna crkva posvećena svetima Petru i Pavlu, jednobrodno veliko zdanje, kao da je njezin graditelj biskup Ivan Paxy imao u vezi s njezinom funkcijom druge nakane.
Spajanjem biskupija Srijemske i Bosansko-đakovačke (gašenjem de facto srijemske biskupije), Kaptol dolazi kao manja gospoštija nove biskupije pod upravu kanonika Đakovačkog stolnog kaptola. O njezinim prihodima i izdacima kanonici su vodili pomno pisani zapisnik. To je vrijeme kada, najvjerojatnije pod zagovorom kanonika, odnosno ordinarija u Đakovu, Kaptol početkom 19. st., ukazom cara Franje I., stječe status trgovišta što daje impuls njegovom razvoju. U ovo doba otvara i prvu trivijalnu školu 1764. godine koja kontinuirano djeluje do danas.
Ukidanjem podložničkih odnosa, Đakovački stolni kaptol prodaje svoj posjed toliko udaljen od sjedišta biskupije. Kaptolom gospodari nekoliko vlasnika koji dalje rasprodaju gospoštijske posjede i samu tvrđavu. To je vrijeme doseljenja prvih Čeha u ove prostore (1865. dolazi "zemljak Balin") koji za nekoliko desetljeća nakon doseljenja osnivaju i svoje društvo i svoju školu. Zadnji vlasnik Kaptola bio je Grga Turković, potomak poduzetničke i barunske loze posjednika iz Kutjeva koji, na žalost, nije poput svojih rođaka imao poduzetničkoga duha. Konačno, Kaptol kupuje Brodska imovna općina čiji se posjedi nakon rata nacionaliziraju. Što je najviše vrijedilo u Kaptolu - od srijemskih biskupa najvećim dijelom obnovljena stara utvrda (Stari grad) i pogon žeste izgorjeli su 1943. g. u ratu. To je uzrokovalo daljnju stagnaciju Kaptola. Kvalitetnije gospodarske promjene, osobito u poljoprivrednoj proizvodnji, počinju osamdesetih godina, a posebno od vremena kada je Kaptol opet dobio svoju općinu (1993).
Općina Kaptol leži na prisojnim obroncima Papuka s kojih se, zbog njihove blage položenosti, širi pogled na cijelu Požešku kotlinu. Područje je u hidrološkom smislu vrlo bogato. Sam Papuk i na ovom dijelu obiluje šumom te je kao takav privlačan za zimski i lovni turizam. Vrijednost ovom potplaninskom prostoru daju brojni nasadi voćnjaka, vinograda i drugih kultura, a sigurno će još više dati vinska cesta koja se trasira iz obližnjega Kutjeva. Sredinom ovoga prostora smjerom zapad-istok pruža se "zelena magistrala" koja povezuje više općinskih središta Požeško-slavonske županije (Čaglin, Kutjevo, Kaptol, Velika).
Općina zaprema površinu od oko 90 km2 u čijem središtu je samo naselje Kaptol oko kojeg se gotovo koncentrično prostire još devet manjih živopisnih naselja. Kao politička općina koja se protezala sve do Lukača, danas pod upravom grada Kutjeva, Kaptol s većim ili manjim prekidima funkcionira već 150 godina. Ta činjenica kao i njegova povijesna važnost uvjetovala je i na njegove gotovo urbane karakteristike, atipične za slavonska sela požeškoga kraja.